Od dva zla – manje…
Aktualna priča oko peticije stanara zagrebačkog naselja Vrbani III je em povezana s naslovom mog bloga, em se iz nje mogu povući neke poslovne lekcije.
Naime, dio stanara zabrinutih oko zračenja antena jednog mobilnog operatora postavljenih na nedavno otvoreni lokalni POINT Shopping Center pokrenuo je potpisivanje peticije i skupio 2.500 potpisa te prisilio upravu tog centra da pokrene uklanjanje antena sa svoje zgrade. Zbog straha od EM zračenja. Hm.
Pametnom čovjeku je sve jasno, pa ću za potrebe ovog posta samo prenijeti što sam napisao na svom Facebooku:
File under: Think of the children!!!
Danas: ISO standardni Hrvat/ica potpisuju peticiju da se Zle Antene maknu s krova trg. centra od kojeg je glava njegovog djeteta udaljena 50+ metara.
Sutra: ISO standardni Hrvat/ica kupuju djetetu mobitel koji ono prislanja na glavu dok telefonira.Problem?
Zračenje opada s kvadratom udaljenosti, a ISO standardni Hrvat/ica ne razmišljaju svojom glavom. Sada mobitel prislonjen neposredno na glavu njihovog djeteta mora raditi većom izlaznom snagom da bi komunicirao s drugom, udaljenijom Zlom Antenom.
(nota bene – ovaj komentar je maksimalno pojednostavljen i poopćen)
Nas ovaj slučaj zanima iz perspektive Krešimira Dominisa, direktora POINT Shopping Centra – i iz perspektive svakog poslovnog čovjeka koji se može naći u sličnoj situaciji.
Počnimo s očitim – na volju mu je da izabere manje od dva zla:
- odreći se mjesečne zakupnine koju mu za postavljanje antena plaća mobilni operater
- suočiti se s mogućim bojkotom trgovina u sklopu centra od strane stanara-potpisnika peticije, koji sa sobom donosi dodatni bonus – pritisak zakupaca trgovina na upravu centra
Nije teško vidjeti zašto se odlučio na prvu varijantu. Gubitak mjesečne zakupnine za antene te eventualni penali i dodatni troškovi koje će centar morati platiti mobilnom operateru zbog otkazivanja ugovora je daleko lakše podnijeti od mogućeg pada prometa i za to vezanih problema sa zakupcima.
Kuriozitet: ispod spornih antena u sklopu centra posluje dućan s mobitelima protiv kojeg stanari (zasad?) nemaju ništa protiv
Situaciju dodatno komplicira činjenica da je riječ o novootvorenom šoping centru koji se tek treba etablirati među potencijalnim kupcima. Naime, koliko god POINT Shopping Centru ide u prilog činjenica da se nalazi nadohvat ruke u sklopu mnogoljudnog novog naselja Vrbani III, toliko je uprava svjesna da tim istim stanarima unutar svega nekoliko minuta vožnje na raspolaganju stoji sasvim dovoljan broj drugih šoping centara. Oni doduše nisu istog koncepta – manji, kvartovski šoping centar – no nude mnogo identičnih sadržaja.
U ovom se slučaju sve svodi samo na hladnu poslovnu logiku na strani uprave šoping centra. Ili da se poslužim onom starom uzrečicom – ne seri tamo gdje jedeš.
Loš publicitet u okvirima naracije na koju su čitatelji, gledatelji i slušatelji u Hrvatskoj navikli – mali ljudi protiv zle tvrtke – bio bi ravan poslovnom samoubojstvu kada bi se krenulo znanstveno rezonirati s drugom stranom i “braniti Zle Antene na krovu”. Naime, Vrbani III su se prije nekoliko godina mjesecima povlačili po medijima vezano za aferu oko kvalitete pitke vode u dijelu zgrada.
Jasno, postavlja se pitanje koliko bi potpisnika peticije zaista i ustrajalo u bojkotu trgovina ili koliko bi takav potencijalno bojkot ustrajao. No, u medijskom ratu je teško izaći posve neokrznut i bez lošeg publiciteta koji bi još dugo poslije iskakao po tematski vezanim članacima. K tome, Google ne zaboravlja ništa. Svatko tko važe posljedice nekog poteza treba biti svjestan da će sve to ostati zabilježeno na Internetu, lako dostupno nakon svega par klikova u nekoj tražilici.
Recent Comments