Pametni satovi su još uvijek beskorisni
Pred ljeto sam se počastio s pametnim ručnim satom Pebble Time. To sam si opravdao kao investiciju, jer nemam naviku nositi sat, nego kao “ajde da vidim što se može s ovim, možda mi padne napamet neka ideja za aplikaciju,” i moram reći da je najbolja stvar kod Pebbla u ovih par mjeseci koje su prošli to što sam – počeo dobijati naviku da nosim sat. Drugim rječima, najkorisnija stvar kod pametnog sata mi je što je to – sat.
Teško mi je bilo zamisliti koliko točno je beskoristan “pametni” komad elektronike na ruci sa svim ovim osobinama:
- Ima zaslon veličine poštanske marke
- Ima 4 buttona na sebi
- Za vezu na Internet koristi mobitel
Mislio sam “pa dobro, nije valjda tako strašno, smisliti ću nešto, ipak je sad 2015. godina a u satu nezanemariv hardver,” no zaista, na kraju, jedino što od njega redovito koristim je – sat!
Nedavno si je pak moja sestra, inspirirana ovim gadgetom, i ona kupila pametni sat, kineski knock-off i kombinaciju svega i svačega pod nazivom “No.1 SUN S2” za $60 (Pebble je s poštarinom oko 4x skuplji) tako da sam izravno imao priliku usporediti ova dva tehnološka čuda današnjice, o čemu ću pisati na kraju ovog teksta.
Problem inputa
Za sve današnje, i vjerojatno sve buduće pametne satove, vrijedi da, makar se na glavu postavili i kako god ga okrenuli, mogućnosti interakcije sa zaslonom veličine par kvadratnih centimetara, bilo s touch screenom ili ne, su praktički nikakve. Sve što se s pametnim satom može je konzumirati neke jednostavnije vrste sadržaja, s interakcijom koja je gotovo binarna – s izborom DA ili NE. Zamislite Facebook, a da je apsolutno sve što možete s njim napraviti je scrollati kroz tuđi sadržaj i lajkati ga. Ništa više. To su pametni satovi danas.
Razlog zašto mislim da će na tome ostati u skoroj budućnosti je što trenutno nema tehnoloških opcija koje bi se mogle koristiti da bi se to promijenilo a da se ne odmaknemo od formata sata u nešto kao gauntlet od Leele iz Futurame.
Kako sada stvari stoje, čak ni “futuristički” načini interakcije neće puno pomoći. Glasovno upravljanje je relativno precizno, osobito za engleski jezik, no nove generacije su odrasle na tekstu za komunikaciju. Pretvaranje teksta u govor ne pomaže kad je prvi ogroman razlog za slanje teksta privatnost koja dolazi s ne-izgovaranjem poruke u javnosti, a drugi umetanje svega i svačega u taj tekst, za što često treba puno finger-worka i na velikim zaslonima. Sljedeća mogućnost koja se povremeno spominje su geste rukama ili barem šakom, no… zaista, kakve bi to geste trebale biti da pokriju sve ogromne mogućnosti koje se danas koriste svakodnevno na mobitelima?
Dobro, ok, time-out – možda je zapravo ova zadnja rečenica simptomatična – tko kaže da pametni satovi moraju zamijeniti mobitele? Ne bi li se mogli koristiti zajedno s njima, kao komplementarni uređaji? I s time dolazimo do druge po redu korisnosti koju sam izvukao iz svog Pebbla: za read-only notifikacije svega i svačega s mobitela.
Problem outputa
Dakle osim što mogu vidjeti sat i datum, te u nekim skinovima i prognozu vremena, relativno korisno se pokazalo to što mi se na sat doslovno kopiraju sve notifikacije s mobitela. Imam Android što znači da tih notifikacija ima jako puno i kad ne bi ručno birao u konfiguraciji što želim a što ne želim vidjeti na satu, bi dobijao notifikacije i od aplikacija koje nema smisla vidjeti na satu. E da, i telefonski pozivi su notifikacija.
Mogu vidjeti prvih par rečenica maila, gotovo sve SMS / IM / chat / Facebook / Skype poruke jer su ove ionako kraće od par rečenica, notifikacije kalendara, Trella, SMS parkinga (2x, kao i na mobitelu: jednom od app-a i jednom od SMS-a), i povremene spam notifikacije od aplikacija koje ne volim. Sve ovo pak, se svodi na priliku da vidim notifikaciju ili početak sadržaja na satu prije nego što pogledam ostatak detaljno na mobitelu.
Mogućnosti reakcije na poruke su minimalne: za poruke na hrvatskom jedino što ima smisla su predlošci kao “Da”, “Ne”, “Javim kasnije” i slični. Za engleski, imam opciju izgovoriti nešto što će sat prebaciti na mobitel a aplikacija na mobitelu pretvoriti u tekst (najčešće tako da audio zapis prebaci do servera da se to napravi tamo), i nadati se da su moj izgovor i vanjski uvjeti (buka) dovoljno dobri da to uspije. K tome, problem Pebbla koji ne mora biti prisutan na drugim proizvodima je što se do opcija odgovora s predlošcima dolazi kroz 3-4 klika buttona, što je naporno i ne može se napraviti bez pozornog praćenja što piše na zaslonu (tj. nema opcije da se na brzinu odgovori nekim defaultnim odgovorom kao “ok” bez odlaska u menije).
Sve skupa, ako pametni satovi ne uvedu modu govorenja u sat tijekom poziva ili se razvije sustav gesta koji će biti istovremeno i lakši i ekspresivniji od vizualnog jezika gluhonijemih, mogućnosti interakcije s pametnim satovima (i to svim pametnim satovima) će ostati minimalne.
Vrijedi li para?
Za ovaj kineski model, odgovor je gotovo sigurno “da”. Za Pebble ili bilo što skuplje od njega (a on je među jeftinijim “brand” modelima), odgovor je gotovo sigurno “ne”. Kao lakmus test može poslužiti pitanje: “kako ga točno mislim koristiti, uzevši u obzir ograničene mogućnosti inputa i outputa?”
Kineski model je s jedne strane iznenađujuć: popis mogućnosti pokriva sve što imaju naj high-end modeli od Applea i Samsunga, za cijenu koja je 4x-6x manja! Uređaj ima mikrofon i zvučnik (Pebble ima samo mikrofon – loša odluka), okrugli (!) zaslon u boji rezolucije 240×240 (odrezanih rubova) i promjera 1.54″ (3.9 cm) koji je osjetljiv na dodir s kapacitivnom tehnologijom (znači dobro), kameru nepoznate rezolucije (vjerojatno 2 MP), akcelerometar, senzor otkucaja srca (optički), senzor temperature, te je otporan na vodu.
Kao što je često slučaj s kineskim proizvodima, postoji oveći broj opcija boja i materijala: elektronika se napravi jednom a onda valjda veći broj tvrtki samo mijenja plastiku. Neke od ovih opcija na prvu ruku izgledaju pristojno, no… neke i ne baš. Pogledajte ovaj demo:
Osim što se vidi da je sat glomazan, vidi se i da je UI načinjen za uređaje s kvadratnim zaslonom i u ovom formatu su samo “odrezani” rubovi, te da je izbor aplikacija dosta ograničen. Možda najveća pojedinačna stvar koja smanjuje vrijednost satu je to što, za razliku od zapadnih “brandova,” ovaj nema app store odnosno uopće nema načina da ga se proširi novim aplikacijama.
No… onda sam uživo vidio sat kojeg je sestra kupila, drugačijeg kućišta no vjerojatno istog hardvera kao u ovim gore linkovima, i… pa to je zapravo dosta dobro! Uživo ostavlja puno manje “plastičan” dojam nego što bi se moglo pretpostaviti prema slikama na eBayu i YouTube filmovima, a zaslon je neusporedivo živahniji nego u Pebblu. Naravno, ovakav uređaj ni nije konkurencija Pebblu, koji zaista dosljedno pokušava biti “bolji sat” a ne pametni uređaj za sve i svašta, no svejedno, kad se vidi “pravi” LCD zaslon sa živim bojama u usporedbi s Pebblovim, pojavljuje se i malo ljubomore. Doslovno je vidljivo što je u Pebblu žrtvovano za dulje trajanje baterije.
Jedino Pebble od svih pametnih satova ima zaslon koji je stalno vidljiv, odnosno backlight mu je opcionalan i koristi se kad je mrak. Taj zaslon je i u najboljim uvjetima bljedunjav i s lošom definicijom boja. Kineski sat pak ima vrlo jak zaslon (jednom kad je uključen, kao što na gornjoj slici nije) koji se odlično vidi i po ovako sunčanom danu. Zato Pebblu baterija traje oko 5 dana, a kinezu jedva 1 dan.
Iznenađujuća mogućnost kineskog sata je što ima sasvim pristojan i glasan zvučnik, kojeg je osim za telefoniranje moguće bez problema koristiti za slušanje glazbe (s druge strane, nema, kao ni drugi pametni satovi, utor za slušalice). Od drugih unikatnih mogućnosti, sat može kontrolirati kameru na mobitelu, što bi moglo biti dobro za selfije, te može služiti kao Bluetooth izvor zvuka za npr. automobile ili pametne slušalice. Od normalnih aplikacija, tu su kalkulator, media player koji svira na mobitelu, phone dialer + adresar, pedometar, mjerač otkucaja srca i takve.
I što sad? Definitivno, da sam znao da ću od pametnog sata najviše koristiti – sat – uzeo bi kineza. Za $60 je definitivno daleko bolja opcija za sve koji bi htjeli isprobati pametni sat a nemaju neku specifičnu potrebu ili ideju što s njim, a koju mogu zadovoljiti samo s brand satom. Vrijednost za novac je daleko daleko više na strani kineza.
Recent Comments