MZD Connect u Mazdi3 – in-car entertainment sustav koji rula (1)

MZD Connect in-car entertainment sustav nove Mazde3 pravi je dragulj u odnosu na većinu toga što nude drugi automobili iste klase – kako je to Mazdi uspjelo i što sve on nudi?

Ako ste pročitali moj najavni post o in-car entertainment (u daljnjem tekstu ICE) sustavu Mazde3 mogli bi reći: “Pa dobro, Saša, jesu li ti vrane popile mozak? Što je tu toliko posebno? Neš ti mudrosti, nabili su 7-inčni touchscreen, kao da to nitko prije nije napravio…”

Tri su razloga zašto sam odlučio pisati o MZD Connect sustavu:

1. MZD Connect sustav je prvi ICE sustav u ovoj klasi automobila koji inteligentno iskorištava touchscreen u kokpitu
2. vrlo intuitivan način upravljanja sustavom, uz minimum odvraćanja pažnje s ceste
3. kvaliteta implementacije nužnih funkcija suvremenog ICE sustava poput playbacka glazbe, integracije sa smartfonom, navigacije i internetskog streaminga glazbe

Idemo redom, počevši od prve dvije točke – EKRANA I UPRAVLJANJA SUSTAVOM…

Posljednjih nekoliko godina touchscreenovi se pojavljuje sve češće, kako se već redom osvježavaju generacije nekog modela pojedinog proizvođača automobila. I dalje je riječ o većinom automobilima iz viših klasa, no ekrani osjetljivi na dodir se spuštaju i među cjenovno pristupačnije automobile. Za ilustraciju ovog trenda možemo uzeti nove generacije Renaulta Clio ili pak Citroena C4 Picasso – novi Clio ima 7″ touchscreen, a novi C4 Picasso ima čak dva ekrana (7″ touchscreen za ICE te središnji 12″ panoramski ekran koji preuzima ulogu klastera s instrumentima).

Ruku na srce, koliko god touchscreen bio odličan način za interakciju čovjeka i uređaja kada je riječ o smartfonu ili tabletu, toliko je on zamalo katastrofalno loš kada je riječ o automobilima. Ma koliko on bio velik i ma koliko velike elemente sučelja koristi pojedini ICE sustav još uvijek se ne može pobjeći od činjenice kako je za korištenje touchscreena u automobilu potrebno odvratiti pogled s ceste.

Za razliku od toga, klasične mehaničke tipke u kokpitu omogućuju vozaču da uz pomoć mišićne memorije stečene navikom bez gledanja pritisne pravu tipku, a ujedno dobije i jasnu povratnu informaciju da je ista pritisnuta.

Gore 7″ touchscreen, dolje kotačić – kombinacija koja u novoj Mazdi3 radi ravnopravno s najboljim sličnim kombinacijama

Za svoj novi ICE sustav koji debitira upravo u Mazdi3 tvrtka se odlučila u MZD Connectu upotrijebiti kombinaciju ekrana osjetljivog na dodir i HMI komandera, djelomično potpomognutom glasovnim komandama – IMHO optimalnom načinu kako to izvesti prije nego nam jednog dana Google ili netko sličan svima stavi čipove u mozak koji će nam čitati misli…

Pojednostavljeno, MZD Connect (koji se u SAD-u, Kanadi, Japanu i Meksiku naziva puno ljepšim imenom Mazda Connect) koristi touchscreen kada je on prikladan i siguran. Dok automobil stoji preko touchscreena možete pristupiti svakom dijelu sučelja – pritiskati ekranske tipke, skrolati opcijama, podešavati postavke i unositi adresu u navigaciju. Dok se automobil kreće, sve navedeno ćete obaviti putem HMI komandera i glasovnih komandi.

Na prvu loptu, zvuči nespretno: zašto bi u vožnji bili ograničeni na HMI komander – kotačić smješten kraj ručice mjenjača – ako pred sobom imate 7″ touchscreen? U praksi, HMI komander je toliko usklađen sa sučeljem da ćete u vožnji bez problema njime upravljati svime. Ako je baš potrebno tijekom vožnje unijeti novo odredište u navigaciju možete stati i poslužiti se touchscreenom ili jednostavno istu radnju obaviti HMI komanderom – kotačić je toliko precizan da ćete uz malo navikavanja i kontekstualni prikaz odnosno predikciju unosa bez problema unijeti traženu adresu.

Naravno, nije Mazda izmislila komander – Audijev MMI, BMW-ov iDrive, Lexusov Enform samo su neki od primjera vozila više klase koja koriste ovakav način šetnje sučeljem ugrađenih ICE sustava. Sigurno ste i čuli horor priče o nekima od njih (pogotovo u nekim njihovim prethodnim inkarnacijama) – prekompleksni, prespori, pretrpani, prenespretni…

Prikaz korištenja HMI komandera sustava MZD Connect u novoj Mazdi3

HMI komander – kombinacija kotačića i okolnih tipki na pravom mjestu za nesmetano korištenje u vožnji

HMI komander u Mazdi3 je s gledišta ergonomije toliko genijalno smješten da se pri korištenju doima kao logičan produžetak desne ruke. Slično bi se moglo reći i o ostatku kokpita, posebice o preciznom i komunikativnom elektroservoupravljaču i 6-stupanjskom ručnom mjenjaču koji kao da je prekopiran s neke od mojih starih Mazdi MX-5. Dolazim u napast zastraniti u klasično autonovinarstvo i parafrazirati neku od Mazdinih dizajnerskih filozofija o jedinstvu vozača i automobila, ali neću pretjerivati…

Što se tiče glasovnih komandi, tu situacija nije toliko impresivna kao kada je riječ o HMI komanderu i touchscreenu. Naime, pritiskom na tipku smještenu na kolu opravljača moguće je inicirati prepoznavanje predefiniranog seta glasovnih komandi. Samo prepoznavanje glasa je vrlo pouzdano, no u konačnici tek djelomično korisno.

Prepoznavanje glasa – očekivano, ništa od hrvatskog jezika

Naime, iako je moguće cijelo sučelje MZD Connecta prebaciti na hrvatski jezik, hrvatski nije među jezicima koji je podržan za zadavanje komandi glasom. Je li vam ovo deal breaker odmah u startu, najbolje znate i sami. Osobno mi je ovo manji problem – niti sučelja uređaja držim na hrvatskom niti mi je smetalo što sam glasovne komande zadavao na engleskom.

S druge strane, od cijelog seta glasovnih komandi najkorisnije su mi bile one vezane za navigaciju. Većinu ostataka iz kategorija Entertainment, Communication, Settings, Applications i Favorites u praksi je lakše prepustiti HMI komanderu. Ekransko sučelje je prilično kontekstualno pa one stvari koje vam vjerojatno trebaju već imate negdje na ekranu, dostupne okretom kotačića ergonomičnog HMI komandera.

Na ergonomiju se pazilo i kod smještanja 7″ touchscreena u kokpit. Iako se na slikama možda čini kako je postavljen previsoko, Mazda je namjerno 7″ touchscreen postavila što je moguće više kako bi pogled vozača što kraće lutao od ceste. U kombinaciji s izvrsnim ekranskim prikazom – kako po noći, tako i po danu – i vrlo preglednim sučeljem na ekran MZD Connecta ćete se vrlo brzo naviknuti.

Kad već toliko spominjem ergonomiju, ne smijem zaboraviti spomenuti Active Driving Display, hologramski head-up display (HUD) koji po potrebi iskače iznad duplji instrumenata. Doduše, moja testna Mazda3 Sedan CD150 s paketom opreme Challenge ga nije imala – Active Driving Display je dio serijske opreme u paketima Revolution i Revolution Top. No, istog sam imao prilike isprobati na testnoj vožnji Mazde3 Sport (hatchback) i o njemu imam samo pozitivne dojmove. Malena pločica na koju se projicira trenutna brzina i strelice koje pokazuju iduće skretanje pri navigaciji je taman toliko u vidnom polju vozača da mu pomaže, ali istovremeno ne odvlači pogled. Kao što sam već rekao u najavnom tekstu, ovo vam može biti ili čisti gadget ili stvar koju ćete svakodnevno koristiti. Svatko ima svoje mišljenje, ali da je ovaj HUD odlično izveden – jest.

MZD Connect u kokpitu Mazde3 – HMI komander odmah pod prstima te visoko postavljen pregledan ekran (i HUD u vidnom polju vozača iza upravljača)

Općenito, pri korištenju MZD Connect sustava se vidi kako nije riječ o površno nabavljenom gotovom proizvodu nekog od automotive OEM proizvođača koji je bez puno razmišljanja tresnut u kokpit. Istina je kako Mazda nije sama proizvela sustav, ali je vidljivo kako je imala puno utjecaja u njegovom razvoju.

Za one koji nisu upućeni u proces nastajanja ICE sustava evo kratkog tečaja. Proizvođač automobila ne razvija sam komponente ICE sustava, nego ih nabavlja djelomično ili potpuno gotove od nekog proizvođača takvih sustava. Mnogi veliki proizvođači potrošačke elektronike danas imaju automotive grupu koja njihove ICE sustave nudi proizvođačima automobila, a tu su i širokoj javnosti manje poznati proizvođači autodijelova. Potonji su dosad igrali glavnu ulogu i (uz samog proizvođača automobila) bili najodgovorniji za traljave ICE sustave kakvih smo se nagledali proteklih godina.

Ekran za MZD Connect napravio je Visteon, hardver integrirao Johnson Controls, a navigacijski dio priče odradio NNG/iGO na osnovu NAVTEQ/HERE kartografije

MZD Connect je kombinacija komponenti i softvera različitih proizvođača koji su spojeni u gotov sustav pod kapom Mazde kao naručitelja. Tako je 7″ touchscreen ekran za MZD Connect sustav proizveo Visteon, hardver integrirao Johnson Controls, a navigacijski softver sustava odradio NNG/iGO koristeći za to NAVTEQ/HERE kartografiju. Očito, netko je trebao dobro paziti kako sve to koordinirati i spojiti u nešto što ima glavu i rep.

Mazda je ovdje naučila lekciju od svojih prošlih sustava koji nisu bili ništa posebno u svojoj klasi automobila u vrijeme kada su izašli. A tajming odnosno smjena generacija pojedinog modela automobila je jedan od važnijih faktora koji diktira kakav će se ICE pojaviti u kojem modelu nekog proizvođača. Naime, Mazda se nalazi u pomalo paradoksalnoj situaciji da se u relativno novijim modelima CX-5 te još paradoksalnije Mazde6 nalazi TomTomov ICE/navigacijski sustav na kojem se ipak poznaje zub vremena u usporedbi s naprednijim mogućnostima MZD Connecta.

Upravo ću se mogućnostima MZD Connect sustavu pozabaviti u nastavku ove priče – Bluetooth integracijom sa smartfonom za handsfree i glazbu, navigacijom, MP3 playbackom s jednog od 2 USB porta te podržanim internetskim streaming servisima aha i Stitcher…

(Full disclosure, kako bi rekli Ameri: za potrebe ovog te(k)sta Mazda Hrvatska mi je dala na tjedan dana Mazdu3 CD150 Challenge s karticom za gorivo koju sam ja nemilice koristio. Napisano možete konzumirati bez zrna soli – reklamu mi ionako neće dati, ovaj tekst i blog pišem za svoju dušu…)